Kao teritorijalno-upravna jedinica Hrvata u Bosni i Hercegovini paradržavna tvorevina čiji tvorci su presuđeni za udruženi zločinački poduhvat Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je pod tadašnjim političkim vodstvom Hrvata preoblikovana u republiku slijedeći u potpunosti Owen-Stoltenbergov mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu, tvrde mediji pod kontrolom HDZ-a.

Osim povijesnog aspekta ove odluke, važan je i politički aspekt jer je Herceg-Bosna kasnije sve svoje pravne akte unijela u Federaciju BiH.

“Proglašavam da je uspostavljena i proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna jednoglasno od svih zastupnika Zastupničkog doma.” – Ovim riječima je prvi predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban 28. kolovoza 1993. godine na sjednici Zastupničkog doma HRHB u Grudama proglasio prelazak Herceg-Bosne iz Zajednice u Republiku. Bilo je to u jeku rata s velikosrpskim agresorom u Hrvatskoj i BiH, ali i u razdoblju bujanja jednako teškog bošnjačko-hrvatskog sukoba. Zbog toga je iznimno važan i politički kontekst donošenja ove odluke.

“Tom odlukom željelo se potvrditi opstojnost hrvatskog naroda na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i potvrditi ravnopravnost s druga dva naroda. Neposredo prije toga, mjesec dana ranije je međunarodna zajednica ponudila rješenje kroz Owen-Stoltenbergov mirovni plan koji je podrazumijevao Bosnu i Hercegovinu kao savez tri republike”, kazao je za RTV Herceg Bosne umirovljeni general HVO-a i bivši ministar obrane FBiH Miroslav Nikolić.

Herceg-Bosna je bila međunarodna-pravna uvažena činjenica koja ni na jednom svom službenom aktu nije negirala državnost Bosne i Hercegovine i koja je unijela sebe i sve svoje akte u Washingtonski i Daytonski sporazum i službeno je prestala postojati tek samoukinućem i prenošenjem ovlasti na Federaciju BiH u kolovozu 1996. Kao jedan od svjedoka toga vremena Ivan Anđelić sve to argumentira razgovorom s drugim predsjednikom Herceg-Bosne Krešimirom Zubakom u kojemu ga ja upitao zašto je odbio potpisati sporazum u Daytonu.

“On je meni odgovorio kao prijatelj, mi smo studirali zajedno, da nije imao ovlasti potpisati sporazum u Daytonu dok nije dobio suglasnost Sabora Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a kada je dobio ovlasti onda je on potpisao sporazum u Parizu”, riječi su ravnatelja Hrvatskog leksikografskog instituta Ivan Anđelić.

Ne može se zanemariti ni činjenica da je jedino političko vodstvo Hrvata pristalo na sve ponuđene mirovne sporazume od početka rata. Herceg-Bosna je u početku rata bila nužnost kao otpor velikosrpskom agresoru, a kasnije političko sredstvo za opstojnost Hrvata u BiH. Sugovornici RTV HB navode kako je preko nje hrvatski narod unio svoju suverenost i u Washingtonski i u Daytonski sporazum.

“Dugo vremena svi akti koji su izdani za vrijeme Hrvatske Republike Herceg-Bosne priznati su u cijeloj Bosni i Hercegovini, i rodni listovi i diplome i svi dokumenti koji su bili izdani. Dakle, da je ona bila paradržava ili paratvorevina nitko ih ne bi priznao, ni u međunarodnoj ni u domaćoj situaciji”, dodao je Anđelić.

“Rezultati popisa iz 1991. i 2013. godine pokazuju da je jedino prostor Herceg-Bosne ostao istinski multietničan, dok su prostori pod kontrolom Vojske RS i i pod kontrolom Armije RBiH etnički očišćeni. To se može egzaktnim podacima od Mostara, zapadnog i istočnog pa do bilo kojih gradova pod kontrolom jednog, drugog ili trećeg naroda činjenično potvrditi”, kazao je Nikolić.

Naravno nitko ne tvrdi kako je Hrvatska Zajednica, a kasnije Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila bez grijeha, ali u političkom i nacionalnom smislu predstavljala je legitimno pravo hrvatskog naroda za osiguravanje svoje pozicije u BiH, kao što su ga imala i druga dva naroda. U nju je kao Hrvatsku Zajednicu od oformljenja 1991. godine ušlo 30 općina gradova u BiH, a kasnije tijekom rata Herceg-Bosna je bila povezana i s ostalim hrvatskim zajednicama i enkalavama u srednjoj i sjevernoj Bosni te u Posavini, zaključuju poštovaoci na zločinu utemeljene paradržavne tvorevine.