Mladi bh. robotičari vratili su se sa Međunarodne robotičke olimpijade koja se održala u Panami, gdje su ostvarili zapažen uspjeh i još jednom potvrdili da se upornost i znanje isplati. Tim koji je prije četiri godine osvojio prvo mjesto na robotičkoj olimpijadi, sada je ponovo zablistao.

Put od skromne učionice u Mostaru u kojoj su mladi robotičari cijelo ljeto planirali, programirali i testirali svoje prototipe - do impresivne dvorane u Panami bio je prepun izazova, koje su ovi talentovani srednjoškolci uz svoje mentore i timski rad jednostavno svladali i rame uz rame stali sa predstavnicima 181 zemlje svijeta. Osvojili su 31. mjesto, kao i nagradu za kreativnost, komunikaciju i duh zajedništva.

Iva Tomić, robotičar:

„Mi smo baš zadovoljni, nama je bilo prvenstveno bitno da odemo da se zabavimo, da predstavimo državu na najbolji mogući način i da naš robot da sve od sebe, to je on i uradio i mi smo ispunili sva naša očekivanja.“

Zadatak je bio dizajnirati i programirati robota koji se suočava sa izazovima inspirisanim očuvanjem prirode, zaštitom ekosistema i održivim razvojem.

Kenan Nuhić, robotičar:

„Dugo smo se pripremali, skoro cijelo ljeto svaki dan, svaki dan smo razmišljali o dizajnu šta ćemo staviti na robota, kako ćemo ga unaprijediti, ovo je finalna verzija ali prije toga je bilo puno verzija. Najviše problema smo imali sa sistemom za dizanje jer robot čitav treba držati na jednom malom konopcu, imali smo problem i sa balanskom robota pošto bi se on nageo na jednu stranu, ali sve smo to uspjeli riješiti i robot radi besprijekorno.“

Njihovi roboti nisu samo spoj žica i senzora, već snova, ideja i upornosti, a sve to ponijeli su sa sobom na drugi kraj svijeta. Jer kažu, robotika za njih nije samo hobi, to je strast, a svaka prepreka motivirala ih je da budu još bolji.

Hamza Kolaković:

"Radili smo svi skupa, uz pomoć mentora, naravno. Davali smo svoje ideje, i na kraju smo došli do ovoga.“

Iva Tomić, robotičar:

"Kraj je osmog mjeseca bio pa smo bili malo uplašeni ako ne radi sistem za penjanje, natjecanje je brzo, bilo je stresno, ali taj osjećaj euforije činio nas je jačim pa i ako ne uspijemo naći ćemo neki način ali eto uspjeli smo.“

Njihova posvećenost i rad prepoznati su van granica naše zemlje, ali uprkos tome što BiH predstavljaju u najboljem svjetlu,značajnija podrška vlasti i dalje izostaje, čak toliko da su primorani avionske karte za takmičenja kupovati na rate.

Anes Hadžiometović, mentor:

"Da nam nije sponzora mi takmičenja ne bi vidjeli, što se tiče državnih institucija to je veoma oskudno, od toga se može jedna ili maksimalno dvije karte kupiti, a treba i za pripreme i za opremu i smještaj, hranu, karte jer Panama je na drugom kraju svijeta.“

Zbog ograničenih sredstava često su prisiljeni propustiti važna takmičenja, no ipak vjeruju da će njihov rad biti prepoznat i cijenjen, te da će bh. vlasti u narednom periodu pružiti konretniju podršku na svakom koraku njihovog puta prema svjetskim uspjesima.