Građane Republike Srpske u narednih mjesec i po dana očekuju dva važna politička događaja. Vlast tvrdi da će referendum, najavljen kao odgovor na oduzimanje mandata predsjedniku RS i djelovanje visokog predstavnika Kristijana Šmita, biti održan 25. oktobra, dok je Centralna izborna komisija BiH raspisala prijevremene izbore za predsjednika RS mjesec dana kasnije.
Iako se radi o, kako ih mnogi nazivaju, „vanrednim aktivnostima u kojima se traži glas naroda“, javnost je prilično zbunjena: i oko datuma, i oko same svrhe ovih glasanja.
Na ulicama vlada mješavina apatije, ljutnje i zbunjenosti.
„Slušao sam nešto, ali mi nije jasno ni kad će to tačno biti,“ kaže jedan od anketiranih građana.
Drugi naglašava: „Neće izaći građani da glasaju. Biće prvo referendum i onda će masovno izaći jer mi imamo predsjednika koga je narod izabrao, a ne može neko iz Sarajeva odlučivati i njemu uzimati mandat. Narod, narod – to je demokratija.“
Jedna sagovornica ističe da promjene zavise isključivo od izlaznosti: „Mnogo štošta se može promijeniti. Zavisi od naroda koliko će izaći da glasa.“
Međutim, ima i onih koji su ogorčeni cjelokupnom situacijom: „Žalosno je sve, vjerujte mi. Razočarana sam i u Vladu i u ponašanje. Imam penziju, 71 godinu, idem u Švicarsku da čuvam djecu, vozam na kolicima nepokretne da bih preživjela, a oni dnevno imaju moju penziju. To je žalosno.“
Nejasnoće podgrijavaju kontradiktorne izjave političara i zaključci zakonodavne vlasti.
Podsjećamo, izrečene su prijetnje da će izbori biti zabranjeni i da će oni koji omoguće njihovo održavanje na teritoriji Republike Srpske biti sankcionisani, dok se istovremeno stranke pozivaju da same odluče o učešću na prijevremenim izborima. Glavno pitanje mjesec dana od prvobitnog „NE“ sada glasi – ko će uopšte biti kandidati?
Komunikolog Mladen Bubonjić upozorava da u društvu raste apatija.
„Kod građana je sve više i više izražena apatija. Političari su im ogadili ne samo politiku nego i društvo i život doslovno. To možemo da vidimo ne samo po broju ljudi koji odlaze nego uopšte u društvu, po razmišljanjima ljudi. Dosta im je svega“, smatra Bubonjić.
Sociolog Vladimir Vasić koristi i oštriju metaforu:
„Mi kao da smo oboljeli svi od nekog štokholmskog sindroma – da se vežemo za svoje taoce. Vežemo se za ljude koji su blokirali čitavu državu, a pritom ti isti ljudi govore kako su velike patriote sa dva ili tri prsta i kako sve rade da bi nama bilo bolje.“
I dok vlast poručuje da će referendum biti sproveden, neizvjesnost ostaje, posebno nakon veta Kluba Bošnjaka i čekanja na odluku Ustavnog suda RS.
